nàmazati
nàmazati (što) svrš. 〈prez. nàmažēm, pril. pr. -āvši, imp. nàmaži, prid. rad. nàmazao, prid. trp. nàmazān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namazati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namažem |
| 2. | namažeš |
| 3. | namaže |
| množina | |
| 1. | namažemo |
| 2. | namažete |
| 3. | namažu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namazat ću |
| 2. | namazat ćeš |
| 3. | namazat će |
| množina | |
| 1. | namazat ćemo |
| 2. | namazat ćete |
| 3. | namazat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | namazah |
| 2. | namaza |
| 3. | namaza |
| množina | |
| 1. | namazasmo |
| 2. | namazaste |
| 3. | namazaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namazao sam |
| 2. | namazao si |
| 3. | namazao je |
| množina | |
| 1. | namazali smo |
| 2. | namazali ste |
| 3. | namazali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namazao |
| 2. | bio si namazao |
| 3. | bio je namazao |
| množina | |
| 1. | bili smo namazali |
| 2. | bili ste namazali |
| 3. | bili su namazali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namaži |
| množina | |
| 1. | namažimo |
| 2. | namažite |
| glagolski prilog prošli | |
| namazavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namazao, namazala, namazalo | |
| namazali, namazale, namazala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namazan, namazana, namazano | |
| namazani, namazane, namazana | |
| 1. | prevući površinu čega slojem masnoga ili žitkoga; premazati |
| 2. | iron. loše naslikati |