napoličáriti
napoličáriti nesvrš. 〈prez. napolìčārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napoličariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napoličarim |
| 2. | napoličariš |
| 3. | napoličari |
| množina | |
| 1. | napoličarimo |
| 2. | napoličarite |
| 3. | napoličariju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napoličarit ću |
| 2. | napoličarit ćeš |
| 3. | napoličarit će |
| množina | |
| 1. | napoličarit ćemo |
| 2. | napoličarit ćete |
| 3. | napoličarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | napoličarih |
| 2. | napoličariše |
| 3. | napoličariše |
| množina | |
| 1. | napoličarismo |
| 2. | napoličariste |
| 3. | napoličarihu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napoličario sam |
| 2. | napoličario si |
| 3. | napoličario je |
| množina | |
| 1. | napoličarili smo |
| 2. | napoličarili ste |
| 3. | napoličarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napoličario |
| 2. | bio si napoličario |
| 3. | bio je napoličario |
| množina | |
| 1. | bili smo napoličarili |
| 2. | bili ste napoličarili |
| 3. | bili su napoličarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napoličarij |
| množina | |
| 1. | napoličarijmo |
| 2. | napoličarijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| napoličarijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napoličario, napoličarila, napoličarilo | |
| napoličarili, napoličarile, napoličarila | |
Definicija
raditi za napolicu
Etimologija
✧ vidi nȁpola
