naprégnuti
naprégnuti (se) svrš. 〈prez. nàprēgnēm (se), imp. naprégni (se), prid. rad. naprégnuo/nàprēgao (se), pril. pr. naprégnūvši/nàprēgāvši (se), prid. trp. nàprēgnūt, gl. im. napregnúće〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| napregnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | napregnem |
| 2. | napregneš |
| 3. | napregne |
| množina | |
| 1. | napregnemo |
| 2. | napregnete |
| 3. | napregnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | napregnut ću |
| 2. | napregnut ćeš |
| 3. | napregnut će |
| množina | |
| 1. | napregnut ćemo |
| 2. | napregnut ćete |
| 3. | napregnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | napregnuh / napregoh |
| 2. | napregnu / napreže |
| 3. | napregnu / napreže |
| množina | |
| 1. | napregnusmo / napregosmo |
| 2. | napregnuste / napregoste |
| 3. | napregnuše / napregoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | napregnuo sam |
| 2. | napregnuo si |
| 3. | napregnuo je |
| množina | |
| 1. | napregnuli smo |
| 2. | napregnuli ste |
| 3. | napregnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam napregnuo |
| 2. | bio si napregnuo |
| 3. | bio je napregnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo napregnuli |
| 2. | bili ste napregnuli |
| 3. | bili su napregnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | napregni |
| množina | |
| 1. | napregnimo |
| 2. | napregnite |
| glagolski prilog prošli | |
| napregnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| napregnuo, napregnula, napregnulo | |
| napregnuli, napregnule, napregnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| napregnut, napregnuta, napregnuto | |
| napregnuti, napregnute, napregnuta | |
| 1. | učiniti velik napor da se što ostvari; napreći (se), naprijeti (se) |
| 2. | intenzivno nastojati da se što ostvari; napreći (se), naprijeti (se) |