nàpēti
nàpēti (se) svrš. 〈prez. nȁpnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. nàpni (se), prid. rad. nȁpeo (se), prid. trp. nȁpēt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
napeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | napnem |
2. | napneš |
3. | napne |
množina | |
1. | napnemo |
2. | napnete |
3. | napnu |
futur | |
jednina | |
1. | napet ću |
2. | napet ćeš |
3. | napet će |
množina | |
1. | napet ćemo |
2. | napet ćete |
3. | napet će |
aorist | |
jednina | |
1. | napeh |
2. | nape |
3. | nape |
množina | |
1. | napesmo |
2. | napeste |
3. | napeše |
perfekt | |
jednina | |
1. | napeo sam |
2. | napeo si |
3. | napeo je |
množina | |
1. | napeli smo |
2. | napeli ste |
3. | napeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam napeo |
2. | bio si napeo |
3. | bio je napeo |
množina | |
1. | bili smo napeli |
2. | bili ste napeli |
3. | bili su napeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | napni |
množina | |
1. | napnimo |
2. | napnite |
glagolski prilog prošli | |
napevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
napeo, napela, napelo | |
napeli, napele, napela | |
glagolski pridjev pasivni | |
napet, napeta, napeto | |
napeti, napete, napeta |
1. | (što) jako zategnuti, nategnuti [napeti konopac] |
2. | (se) razg. nastojati svim silama učiniti što [napeti se iz petnih žila]; zapeti |