narkòtik
narkòtik m 〈N mn -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | narkotik |
| G | narkotika |
| D | narkotiku |
| A | narkotik |
| V | narkotiče |
| L | narkotiku |
| I | narkotikom |
| množina | |
| N | narkotici |
| G | narkotika |
| D | narkoticima |
| A | narkotike |
| V | narkotici |
| L | narkoticima |
| I | narkoticima |
Definicija
opojna tvar biljnog ili sintetičkog podrijetla; mijenja tjelesne i duševne reakcije, upotrebljava se kao sredstvo za ublaživanje napetosti, boli i za uspavljivanje
Etimologija
✧ srlat. narcoticum ← grč. narkōtikón ≃ narkōtikós ≃ narkoẉn: omamljivati, uspavljivati, usp. narcis2
