likvidírati
likvidírati (što, koga) dv. 〈prez. likvìdīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. likvìdīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| likvidirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | likvidiram |
| 2. | likvidiraš |
| 3. | likvidira |
| množina | |
| 1. | likvidiramo |
| 2. | likvidirate |
| 3. | likvidiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | likvidirat ću |
| 2. | likvidirat ćeš |
| 3. | likvidirat će |
| množina | |
| 1. | likvidirat ćemo |
| 2. | likvidirat ćete |
| 3. | likvidirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | likvidirah |
| 2. | likvidiraše |
| 3. | likvidiraše |
| množina | |
| 1. | likvidirasmo |
| 2. | likvidiraste |
| 3. | likvidirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | likvidirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | likvidirao sam |
| 2. | likvidirao si |
| 3. | likvidirao je |
| množina | |
| 1. | likvidirali smo |
| 2. | likvidirali ste |
| 3. | likvidirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam likvidirao |
| 2. | bio si likvidirao |
| 3. | bio je likvidirao |
| množina | |
| 1. | bili smo likvidirali |
| 2. | bili ste likvidirali |
| 3. | bili su likvidirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | likvidiraj |
| množina | |
| 1. | likvidirajmo |
| 2. | likvidirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| likvidirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| likvidiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| likvidirao, likvidirala, likvidiralo | |
| likvidirali, likvidirale, likvidirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| likvidiran, likvidirana, likvidirano | |
| likvidirani, likvidirane, likvidirana | |
Definicija
| 1. | prekinuti/prekidati djelatnost [likvidirati poduzeće]; dokinuti/dokidati, ukinuti/ukidati |
| 2. | (iz)vršiti obračun |
| 3. | pren. obračunati/obračunavati s neprijateljem, fizički uništiti/uništavati; smaknuti/smicati, ubiti/ubijati, ukloniti |
Etimologija
✧ vidi likvidácija
