lijépiti
lijépiti nesvrš. 〈prez. lijȇpīm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lijepiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lijepim |
| 2. | lijepiš |
| 3. | lijepi |
| množina | |
| 1. | lijepimo |
| 2. | lijepite |
| 3. | lijepe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lijepit ću |
| 2. | lijepit ćeš |
| 3. | lijepit će |
| množina | |
| 1. | lijepit ćemo |
| 2. | lijepit ćete |
| 3. | lijepit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lijepljah |
| 2. | lijepljaše |
| 3. | lijepljaše |
| množina | |
| 1. | lijepljasmo |
| 2. | lijepljaste |
| 3. | lijepljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lijepio sam |
| 2. | lijepio si |
| 3. | lijepio je |
| množina | |
| 1. | lijepili smo |
| 2. | lijepili ste |
| 3. | lijepili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lijepio |
| 2. | bio si lijepio |
| 3. | bio je lijepio |
| množina | |
| 1. | bili smo lijepili |
| 2. | bili ste lijepili |
| 3. | bili su lijepili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lijepi |
| množina | |
| 1. | lijepimo |
| 2. | lijepite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lijepeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lijepio, lijepila, lijepilo | |
| lijepili, lijepile, lijepila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lijepljen, lijepljena, lijepljeno | |
| lijepljeni, lijepljene, lijepljena | |
Definicija
| 1. | (što) spajati dvije površine ljepilom [lijepiti plakate na zid] |
| 2. | (se) čvrsto prianjati, biti ljepljiv [jezik mi se lijepi uz nepce] |
Etimologija
✧ prasl. *lěpiti (rus. lepít', polj. lepić), lit. lipti ← ie. *leyp-: mast, ljepilo (grč. lípos: mast, skr. limpati: maže)
