lȃz
lȃz m 〈N mn lázovi/lȃzi jez. knjiž.〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | laz |
| G | laza |
| D | lazu |
| A | laz |
| V | lazu |
| L | lazu |
| I | lazom |
| množina | |
| N | lazovi |
| G | lazova |
| D | lazovima |
| A | lazove |
| V | lazovi |
| L | lazovima |
| I | lazovima |
Definicija
| 1. | dio brdske kosine podesan za savlađivanje hodom; lazina, oplaz |
| 2. | put u šikari utaban gaženjem; lazina |
| 3. | otvor kojim se ulazi/izlazi u neki prostor; prolaz |
| 4. | obradivo tlo nastalo krčenjem šume; krčevina |
Onomastika
♦ pr. (etnici): Lazánec (Sisak), Lázanin (Vinkovci, I Slavonija)
◊ top. (često u mikrotop. za zemljišta nastala krčenjem šume): Lȃz (Vinkovci, okolica Zagreba, Turopolje, Ogulin), Lázac (Ogulin), Láze (Gorski kotar, Samobor), Lȃzi (Gorski kotar), Lȁzine; (naselja): Lázac Lòkvārskī (Delnice, 34 stan.), Lȃz Stùbičkī (Donja Stubica, 295 stan.), Láze (Nova Gradiška, 403 stan.), Láze Prnjávor (Požega, 27 stan.), Lȃzi (Čabar, 27 stan.), Lȃzi Kràpinskī (Krapina, 69 stan.), Lȃzi Tùropoljskī (Grad Zagreb, 80 stan.), Lȁzina Čȋčka (Grad Zagreb, 341 stan.)
◊ top. (često u mikrotop. za zemljišta nastala krčenjem šume): Lȃz (Vinkovci, okolica Zagreba, Turopolje, Ogulin), Lázac (Ogulin), Láze (Gorski kotar, Samobor), Lȃzi (Gorski kotar), Lȁzine; (naselja): Lázac Lòkvārskī (Delnice, 34 stan.), Lȃz Stùbičkī (Donja Stubica, 295 stan.), Láze (Nova Gradiška, 403 stan.), Láze Prnjávor (Požega, 27 stan.), Lȃzi (Čabar, 27 stan.), Lȃzi Kràpinskī (Krapina, 69 stan.), Lȃzi Tùropoljskī (Grad Zagreb, 80 stan.), Lȁzina Čȋčka (Grad Zagreb, 341 stan.)
Etimologija
✧ od starijega *lazъ ≃ prasl. *lězti: plaziti (rus. lézt', polj. lezę: plazim), stprus. līse: puzi
