aterírati
aterírati () dv. 〈prez. atèrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| aterirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ateriram |
| 2. | ateriraš |
| 3. | aterira |
| množina | |
| 1. | ateriramo |
| 2. | aterirate |
| 3. | ateriraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | aterirat ću |
| 2. | aterirat ćeš |
| 3. | aterirat će |
| množina | |
| 1. | aterirat ćemo |
| 2. | aterirat ćete |
| 3. | aterirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | aterirah |
| 2. | ateriraše |
| 3. | ateriraše |
| množina | |
| 1. | aterirasmo |
| 2. | ateriraste |
| 3. | aterirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | aterirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | aterirao sam |
| 2. | aterirao si |
| 3. | aterirao je |
| množina | |
| 1. | aterirali smo |
| 2. | aterirali ste |
| 3. | aterirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam aterirao |
| 2. | bio si aterirao |
| 3. | bio je aterirao |
| množina | |
| 1. | bili smo aterirali |
| 2. | bili ste aterirali |
| 3. | bili su aterirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ateriraj |
| množina | |
| 1. | aterirajmo |
| 2. | aterirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| aterirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ateriravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| aterirao, aterirala, ateriralo | |
| aterirali, aterirale, aterirala | |
| 1. | spustiti se/spuštati se na zemlju, prizemljiti se/prizemljivati se (o balonu, avionu, helikopteru) [meko aterirati = sigurno aterirati] |
| 2. | spustiti se/spuštati se uopće letjelicom (na krov zgrade, površinu mora ili jezera, na tlo Mjeseca), usp. alunirati |