lèbdjeti
lèbdjeti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. lèbdēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lebdjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lebdim | 
| 2. | lebdiš | 
| 3. | lebdi | 
| množina | |
| 1. | lebdimo | 
| 2. | lebdite | 
| 3. | lebde | 
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lebdjet ću | 
| 2. | lebdjet ćeš | 
| 3. | lebdjet će | 
| množina | |
| 1. | lebdjet ćemo | 
| 2. | lebdjet ćete | 
| 3. | lebdjet će | 
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lebđah | 
| 2. | lebđaše | 
| 3. | lebđaše | 
| množina | |
| 1. | lebđasmo | 
| 2. | lebđaste | 
| 3. | lebđahu | 
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lebdio sam | 
| 2. | lebdio si | 
| 3. | lebdio je | 
| množina | |
| 1. | lebdjeli smo | 
| 2. | lebdjeli ste | 
| 3. | lebdjeli su | 
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lebdio | 
| 2. | bio si lebdio | 
| 3. | bio je lebdio | 
| množina | |
| 1. | bili smo lebdjeli | 
| 2. | bili ste lebdjeli | 
| 3. | bili su lebdjeli | 
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lebdi | 
| množina | |
| 1. | lebdimo | 
| 2. | lebdite | 
| glagolski prilog sadašnji | |
| lebdeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lebdio, lebdjela, lebdjelo | |
| lebdjeli, lebdjele, lebdjela | |
| 1. | održavati se u visinama na istom mjestu ili bez kretanja u nekom smjeru; lelujati | 
| 2. | pren. nemati čvrsti oslonac, uporište u zamislima, planovima, idejama i sl. |