lèbdjeti
lèbdjeti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. lèbdēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lebdjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lebdim |
| 2. | lebdiš |
| 3. | lebdi |
| množina | |
| 1. | lebdimo |
| 2. | lebdite |
| 3. | lebde |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lebdjet ću |
| 2. | lebdjet ćeš |
| 3. | lebdjet će |
| množina | |
| 1. | lebdjet ćemo |
| 2. | lebdjet ćete |
| 3. | lebdjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lebđah |
| 2. | lebđaše |
| 3. | lebđaše |
| množina | |
| 1. | lebđasmo |
| 2. | lebđaste |
| 3. | lebđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lebdio sam |
| 2. | lebdio si |
| 3. | lebdio je |
| množina | |
| 1. | lebdjeli smo |
| 2. | lebdjeli ste |
| 3. | lebdjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lebdio |
| 2. | bio si lebdio |
| 3. | bio je lebdio |
| množina | |
| 1. | bili smo lebdjeli |
| 2. | bili ste lebdjeli |
| 3. | bili su lebdjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lebdi |
| množina | |
| 1. | lebdimo |
| 2. | lebdite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lebdeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lebdio, lebdjela, lebdjelo | |
| lebdjeli, lebdjele, lebdjela | |
| 1. | održavati se u visinama na istom mjestu ili bez kretanja u nekom smjeru; lelujati |
| 2. | pren. nemati čvrsti oslonac, uporište u zamislima, planovima, idejama i sl. |