líbiti se
líbiti se nesvrš. 〈prez. lȋbīm se, pril. sad. líbēći se, gl. im. líbljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| libiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | libim |
| 2. | libiš |
| 3. | libi |
| množina | |
| 1. | libimo |
| 2. | libite |
| 3. | libe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | libit ću |
| 2. | libit ćeš |
| 3. | libit će |
| množina | |
| 1. | libit ćemo |
| 2. | libit ćete |
| 3. | libit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | libljah |
| 2. | libljaše |
| 3. | libljaše |
| množina | |
| 1. | libljasmo |
| 2. | libljaste |
| 3. | libljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | libio sam |
| 2. | libio si |
| 3. | libio je |
| množina | |
| 1. | libili smo |
| 2. | libili ste |
| 3. | libili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam libio |
| 2. | bio si libio |
| 3. | bio je libio |
| množina | |
| 1. | bili smo libili |
| 2. | bili ste libili |
| 3. | bili su libili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | libi |
| množina | |
| 1. | libimo |
| 2. | libite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| libeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| libio, libila, libilo | |
| libili, libile, libila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| libljen, libljena, libljeno | |
| libljeni, libljene, libljena | |
Definicija
ustručavati se, ustezati se
