lízati
lízati (što, koga) nesvrš. 〈prez. lȋžēm, pril. sad. lížūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ližem |
| 2. | ližeš |
| 3. | liže |
| množina | |
| 1. | ližemo |
| 2. | ližete |
| 3. | ližu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lizat ću |
| 2. | lizat ćeš |
| 3. | lizat će |
| množina | |
| 1. | lizat ćemo |
| 2. | lizat ćete |
| 3. | lizat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lizah |
| 2. | lizaše |
| 3. | lizaše |
| množina | |
| 1. | lizasmo |
| 2. | lizaste |
| 3. | lizahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lizao sam |
| 2. | lizao si |
| 3. | lizao je |
| množina | |
| 1. | lizali smo |
| 2. | lizali ste |
| 3. | lizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lizao |
| 2. | bio si lizao |
| 3. | bio je lizao |
| množina | |
| 1. | bili smo lizali |
| 2. | bili ste lizali |
| 3. | bili su lizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | liži |
| množina | |
| 1. | ližimo |
| 2. | ližite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ližući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lizao, lizala, lizalo | |
| lizali, lizale, lizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lizan, lizana, lizano | |
| lizani, lizane, lizana | |
Definicija
| 1. | a. jezikom prelaziti preko čega [lizati sladoled; divljač liže sol] b. (se) žarg. ljubiti se (ob. neukusno) |
| 2. | pren. ono što je nalik pokretima jezika u lizanju [plameni jezičci ližu zgradu] |
Frazeologija
⃟ lizati svoje rane snositi posljedice ratnih sukoba i bitaka (o državama, društvima i pojedincima);
za lizati prste kaže se kad je što vrlo ukusno, slasno (o jelu)
za lizati prste kaže se kad je što vrlo ukusno, slasno (o jelu)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. lizati (rus. lizát', polj. lizać), lit. liežti ← ie. *leig'h- (lat. lingere, grč. leíkhein)
