lòkati
lòkati (što) nesvrš. 〈prez. lȍčēm, pril. sad. lȍčūći, imp. lòči, prid. rad. lȍkao, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lokati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ločem |
| 2. | ločeš |
| 3. | loče |
| množina | |
| 1. | ločemo |
| 2. | ločete |
| 3. | loču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lokat ću |
| 2. | lokat ćeš |
| 3. | lokat će |
| množina | |
| 1. | lokat ćemo |
| 2. | lokat ćete |
| 3. | lokat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lokah |
| 2. | lokaše |
| 3. | lokaše |
| množina | |
| 1. | lokasmo |
| 2. | lokaste |
| 3. | lokahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lokao sam |
| 2. | lokao si |
| 3. | lokao je |
| množina | |
| 1. | lokali smo |
| 2. | lokali ste |
| 3. | lokali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lokao |
| 2. | bio si lokao |
| 3. | bio je lokao |
| množina | |
| 1. | bili smo lokali |
| 2. | bili ste lokali |
| 3. | bili su lokali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | loči |
| množina | |
| 1. | ločimo |
| 2. | ločite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ločući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lokao, lokala, lokalo | |
| lokali, lokale, lokala | |
Definicija
| 1. | pejor. a. piti naglo, uz popratni zvuk, usp. laptati b. žarg. neumjereno piti (ob. alkoholna pića) |
| 2. | odnositi dio tla svojim tokom (o rijeci, potoku); podlokavati |
Etimologija
✧ prasl. lokati (rus. lokát', polj. łokać), lit. lakti: laptati ? ≃ grč. láptein: lizati
