màknuti
màknuti (se) svrš. 〈prez. mȁknēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. màkni (se), prid. trp. mȁknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| maknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | maknem |
| 2. | makneš |
| 3. | makne |
| množina | |
| 1. | maknemo |
| 2. | maknete |
| 3. | maknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | maknut ću |
| 2. | maknut ćeš |
| 3. | maknut će |
| množina | |
| 1. | maknut ćemo |
| 2. | maknut ćete |
| 3. | maknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | maknuh / makoh |
| 2. | maknu / mače |
| 3. | maknu / mače |
| množina | |
| 1. | maknusmo / makosmo |
| 2. | maknuste / makoste |
| 3. | maknuše / makoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | maknuo sam |
| 2. | maknuo si |
| 3. | maknuo je |
| množina | |
| 1. | maknuli smo |
| 2. | maknuli ste |
| 3. | maknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam maknuo |
| 2. | bio si maknuo |
| 3. | bio je maknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo maknuli |
| 2. | bili ste maknuli |
| 3. | bili su maknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | makni |
| množina | |
| 1. | maknimo |
| 2. | maknite |
| glagolski prilog prošli | |
| maknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| maknuo, maknula, maknulo | |
| maknuli, maknule, maknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| maknut, maknuta, maknuto | |
| maknuti, maknute, maknuta | |
Definicija
| 1. | (što, koga) a. promijeniti čemu mjesto, učiniti da se nađe na drugom mjestu b. razg. ukloniti, odstraniti |
| 2. | (čime) učiniti pokret dijelom tijela ili tijelom |
| 3. | (se) krenuti, pokrenuti se s jednoga na drugo mjesto |
Frazeologija
⃟ ne mogu ni maknuti (mak) 1. ne mogu se ni pomaknuti (jer mi je tijelo ukočeno, jer osjećam bolove od gibanja) 2. ne mogu nikuda (iz kuće; zato što sam zauzet poslovima i sl.)
Etimologija
✧ prasl. *mъknǫti (rus. za-mknút': zatvoriti, polj. mknąć), lit. maukti: glatko pokretati ≃ skr. mucati: oslobađa
