mȁk
mȁk m 〈N mn màkovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | mak |
| G | maka |
| D | maku |
| A | mak |
| V | mače |
| L | maku |
| I | makom |
| množina | |
| N | makovi |
| G | makova |
| D | makovima |
| A | makove |
| V | makovi |
| L | makovima |
| I | makovima |
Definicija
bot.
| 1. | biljni rod (Papaver) iz porodice makova |
| 2. | (mn) biljna porodica dvosupnica (Papaveraceae) s o. 600 vrsta (npr. mak, rosopas, dimnjača, makovica, šupaljka) |
Sintagma
∆ bijeli mak bot. jednogodišnja biljka Papaver somniferum, plod u obliku čahure sadrži sivoplave sitne sjemenke; iz nezrelih plodova dobiva se opijum; afion, veliki mak;
mak turčinak bot. mak (Papaver rhoeas), raste u žitnim poljima, ima jarkocrvene cvjetove; divlji mak, ciganka, bulka
mak turčinak bot. mak (Papaver rhoeas), raste u žitnim poljima, ima jarkocrvene cvjetove; divlji mak, ciganka, bulka
Frazeologija
⃟ manji od makova zrna 1. vrlo malen, sitan (o osobama i predmetima) 2. pren. skrušen nakon prijekora i sl.;
tjerati mak na konac biti nepopustljiv do sitničavosti, do najmanje sitnice
tjerati mak na konac biti nepopustljiv do sitničavosti, do najmanje sitnice
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i etnici): Mȁk (330, Osijek, Zabok, Slavonija, Zagorje, v. i Makarij), Mȁkovac (220, Buje, Istra, Banovina, Moslavina), Mȁkovec (290, Ivanec, Međimurje, Zagorje, Slavonija), Màkovica (Dugo Selo, Prigorje, Z Slavonija), Mȁkovičić (Nova Gradiška), Mȁković (140, Zagreb, okolica Zagreba, Slavonija, v. i Makarij, Maksimilijan), Makòvšek (Zagreb)
◊ top. (naselja): Mȁkov Hrȋb (Čabar, 103 stan.), Mȁkōvci (Buje, 50 stan.)
◊ top. (naselja): Mȁkov Hrȋb (Čabar, 103 stan.), Mȁkōvci (Buje, 50 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *makъ (rus., polj. mak) ← ie. *meh2ko- (grč. mḗkōn, stvnjem. maho)
