mȃjstor
mȃjstor m 〈N mn -i〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | majstor |
| G | majstora |
| D | majstoru |
| A | majstora |
| V | majstore |
| L | majstoru |
| I | majstorom |
| množina | |
| N | majstori |
| G | majstora |
| D | majstorima |
| A | majstore |
| V | majstori |
| L | majstorima |
| I | majstorima |
Definicija
| 1. | onaj koji ima takvo zvanje i ispit stručnosti u obrtu; najviša razina stručne osposobljenosti u obrtničkoj djelatnosti |
| 2. | onaj koji se osobito ističe u nekoj umjetnosti, znanju ili vještini [majstor kista; majstor pera] |
| 3. | šah najviša titula koju dodjeljuje nacionalni šahovski savez [šahovski majstor] |
| 4. | pren. snalažljiv i okretan čovjek [majstor je to; veliki je to majstor]; maher |
| 5. | riječ za obraćanje majstoru i obrtniku, usp. meštar |
Sintagma
∆ majstor s mora 1. sport stalne riječi priznanja vrijednosti i nadimak nogometnog kluba »Hajduk« iz Splita 2. pren. iron. onaj koji se dobro snalazi i taktizira (ob. u politici prema pripisanim osobinama i predrasudama o Dalmatincima i Dubrovčanima), onaj koji se ne gubi ni u kojoj situaciji, vješt diplomat;
majstor sporta pov. ideol. u SSSR-u počasno zvanje zaslužnim sportašima
majstor sporta pov. ideol. u SSSR-u počasno zvanje zaslužnim sportašima
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka, usp. meštar): Mȃjsterić (Osijek, Slavonija), Mȃjstor (Ðurđevac, Osijek), Mȃjstorić (Slavonski Brod, Kordun, Banovina), Majstórović (2230, Lika, S Dalmacija, Podunavlje, Podravina), Màjstrović (210, Vrgorac, J i sred. Dalmacija)
Etimologija
✧ njem. Meister ← lat. magister: učitelj
