lúpati
lúpati (, što) nesvrš. 〈prez. lẉpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lupati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lupam |
| 2. | lupaš |
| 3. | lupa |
| množina | |
| 1. | lupamo |
| 2. | lupate |
| 3. | lupaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lupat ću |
| 2. | lupat ćeš |
| 3. | lupat će |
| množina | |
| 1. | lupat ćemo |
| 2. | lupat ćete |
| 3. | lupat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lupah |
| 2. | lupaše |
| 3. | lupaše |
| množina | |
| 1. | lupasmo |
| 2. | lupaste |
| 3. | lupahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lupao sam |
| 2. | lupao si |
| 3. | lupao je |
| množina | |
| 1. | lupali smo |
| 2. | lupali ste |
| 3. | lupali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lupao |
| 2. | bio si lupao |
| 3. | bio je lupao |
| množina | |
| 1. | bili smo lupali |
| 2. | bili ste lupali |
| 3. | bili su lupali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lupaj |
| množina | |
| 1. | lupajmo |
| 2. | lupajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lupajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lupao, lupala, lupalo | |
| lupali, lupale, lupala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lupan, lupana, lupano | |
| lupani, lupane, lupana | |
Definicija
| 1. | a. proizvoditi buku udarajući po čemu b. jako kucati [lupati po ulaznim vratima] |
| 2. | (po čemu, po kome) a. napadati koga fizičkom silom; udarati b. napadati koga riječima na grub, ob. neodmjeren ili beskompromisan način |
| 3. | (što) govoriti besmislice, koještarije; lupetati |
Etimologija
✧ vidi lȕpiti
