lútati
lútati () nesvrš. 〈prez. lẉtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lutam |
| 2. | lutaš |
| 3. | luta |
| množina | |
| 1. | lutamo |
| 2. | lutate |
| 3. | lutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lutat ću |
| 2. | lutat ćeš |
| 3. | lutat će |
| množina | |
| 1. | lutat ćemo |
| 2. | lutat ćete |
| 3. | lutat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lutah |
| 2. | lutaše |
| 3. | lutaše |
| množina | |
| 1. | lutasmo |
| 2. | lutaste |
| 3. | lutahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lutao sam |
| 2. | lutao si |
| 3. | lutao je |
| množina | |
| 1. | lutali smo |
| 2. | lutali ste |
| 3. | lutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lutao |
| 2. | bio si lutao |
| 3. | bio je lutao |
| množina | |
| 1. | bili smo lutali |
| 2. | bili ste lutali |
| 3. | bili su lutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lutaj |
| množina | |
| 1. | lutajmo |
| 2. | lutajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lutajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lutao, lutala, lutalo | |
| lutali, lutale, lutala | |
Definicija
| 1. | kretati se čas ovamo čas onamo ne znajući puta |
| 2. | hodati bez cilja; potucati se, tumarati |
| 3. | pren. ne snalaziti se u čemu, ne znati pravi odgovor, rješenje itd. [lutaju tražeći odgovor] |
Etimologija
✧ prasl. *lutati (slov. lutati, češ. dijal. loutati: žvakati, polako jesti)
