ljúbiti
ljúbiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ljẉbīm (se), pril. sad. ljúbēći (se), prid. trp. ljẉbljen, gl. im. ljúbljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ljubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ljubim |
2. | ljubiš |
3. | ljubi |
množina | |
1. | ljubimo |
2. | ljubite |
3. | ljube |
futur | |
jednina | |
1. | ljubit ću |
2. | ljubit ćeš |
3. | ljubit će |
množina | |
1. | ljubit ćemo |
2. | ljubit ćete |
3. | ljubit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ljubljah |
2. | ljubljaše |
3. | ljubljaše |
množina | |
1. | ljubljasmo |
2. | ljubljaste |
3. | ljubljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ljubio sam |
2. | ljubio si |
3. | ljubio je |
množina | |
1. | ljubili smo |
2. | ljubili ste |
3. | ljubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ljubio |
2. | bio si ljubio |
3. | bio je ljubio |
množina | |
1. | bili smo ljubili |
2. | bili ste ljubili |
3. | bili su ljubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ljubi |
množina | |
1. | ljubimo |
2. | ljubite |
glagolski prilog sadašnji | |
ljubeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
ljubio, ljubila, ljubilo | |
ljubili, ljubile, ljubila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ljubljen, ljubljena, ljubljeno | |
ljubljeni, ljubljene, ljubljena |
1. | dodirom usana izražavati ljubav, poštovanje ili naklonost [ljubiti u lice]; cjelivati (se) |
2. | a. osjećati ljubav (naklonost, privrženost, vezanost) prema osobi suprotnoga spola [ljubiti djevojku] b. bibl. knjiš. osjećati solidarnost, vezanost [ljubiti Isusa; ljubiti bližnjega svoga]; poštovati, slijediti, voljeti |