ljúbiti
ljúbiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ljẉbīm (se), pril. sad. ljúbēći (se), prid. trp. ljẉbljen, gl. im. ljúbljēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ljubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ljubim |
| 2. | ljubiš |
| 3. | ljubi |
| množina | |
| 1. | ljubimo |
| 2. | ljubite |
| 3. | ljube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ljubit ću |
| 2. | ljubit ćeš |
| 3. | ljubit će |
| množina | |
| 1. | ljubit ćemo |
| 2. | ljubit ćete |
| 3. | ljubit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ljubljah |
| 2. | ljubljaše |
| 3. | ljubljaše |
| množina | |
| 1. | ljubljasmo |
| 2. | ljubljaste |
| 3. | ljubljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ljubio sam |
| 2. | ljubio si |
| 3. | ljubio je |
| množina | |
| 1. | ljubili smo |
| 2. | ljubili ste |
| 3. | ljubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ljubio |
| 2. | bio si ljubio |
| 3. | bio je ljubio |
| množina | |
| 1. | bili smo ljubili |
| 2. | bili ste ljubili |
| 3. | bili su ljubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ljubi |
| množina | |
| 1. | ljubimo |
| 2. | ljubite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ljubeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ljubio, ljubila, ljubilo | |
| ljubili, ljubile, ljubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ljubljen, ljubljena, ljubljeno | |
| ljubljeni, ljubljene, ljubljena | |
| 1. | dodirom usana izražavati ljubav, poštovanje ili naklonost [ljubiti u lice]; cjelivati (se) |
| 2. | a. osjećati ljubav (naklonost, privrženost, vezanost) prema osobi suprotnoga spola [ljubiti djevojku] b. bibl. knjiš. osjećati solidarnost, vezanost [ljubiti Isusa; ljubiti bližnjega svoga]; poštovati, slijediti, voljeti |