mȁč
mȁč m 〈G màča, N mn màčevi/-i jez. knjiž., G mȁčēvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | mač |
| G | mača |
| D | maču |
| A | mač |
| V | maču |
| L | maču |
| I | mačem |
| množina | |
| N | mačevi |
| G | mačeva |
| D | mačevima |
| A | mačeve |
| V | mačevi |
| L | mačevima |
| I | mačevima |
Definicija
| 1. | hladno ručno oružje za bodenje i sječenje s dugim ravnim sječivom s dvije oštrice usađenim u balčak [trgnuti mač; staviti mač u korice] |
| 2. | sport mačevalačka disciplina, borba sportskim mačem |
Sintagma
∆ crveni mač bot. biljka (Scorpiurus subvillosus) iz porodice leptirnjača (Papilionaceae);
Damoklov mač stalna, neprekidna opasnost
Damoklov mač stalna, neprekidna opasnost
Frazeologija
⃟ mač s dvije oštrice, dvosjekli mač odluka ili akcija koja može imati učinak suprotan od željenoga;
oštriti mačeve spremati se za rat;
tko se mača laća od mača će i poginuti bibl. nasilje izaziva nasilje;
visi mu (mi) mač nad glavom prijeti izravna opasnost;
steći (dobiti) na maču steći (dobiti) ratom;
zveckati mačem prijetiti ratom, demonstrirati vojnu snagu
oštriti mačeve spremati se za rat;
tko se mača laća od mača će i poginuti bibl. nasilje izaziva nasilje;
visi mu (mi) mač nad glavom prijeti izravna opasnost;
steći (dobiti) na maču steći (dobiti) ratom;
zveckati mačem prijetiti ratom, demonstrirati vojnu snagu
Etimologija
✧ prasl. *mьčь (stsl. mečь, rus. meč, polj. miecz) ← got. *mēkeis
