ž. os. ime (bibl. podrijetla); isto: Madaléna (← tal.), Madléna (← fr.), Mȁgdalina, Mandaléna (← tal.); hip.: Àlēnka, Léna, Lénka, Lína, Màgda, Mája, Mȃjda (v. i Marija), Mȃnča, Mȃnda, Mànduša, Mànja, Máša, Mȉnja
◊ pr.: Mága (Nova Gradiška, Pula), Mȁgda (Osijek, Podravska Slatina), Màgdalek (Podravska Slatina, Virovitica), Mȁgdalenić (Magdalènić) (450, Međimurje, Zagorje, okolica Zagreba), Mȁgdić (2060, Slunj, Lika, Ogulin, Ðurđevac, Nova Gradiška), Mágić (760, Varaždin, Zagorje, S Dalmacija, Prigorje), Màgoč (Vukovar, Ozalj, ← mađ.), Màjdek (110, Zagreb, Ivanić Grad), Màjdenić (300, Donji Miholjac, Slavonija uz Dravu), Mȃjdić (Trogir, sred. i S Dalmacija), Mȃnda (Nova Gradiška, Posavina), Màndac (280, Sinj), Mandáković (Vis, sred. Dalmacija), Mandalínić (100, Omiš, sred. Dalmacija, Istra), Màndičić (Pag, Primorje), Mȁndić (6540, Lika, Kordun, sred. i S Dalmacija, Slavonija, Pokuplje), Mándin (Koprivnica, Sesvete), Màndinić (Knin, J Hrvatska), Màndušić (305, sred. Dalmacija, Posavina, Istra)
◊ top. (naselja): Mandalénčići (Pazin, 247 stan.), Mȁndići (nekoliko zaselaka po Lici i Ravnim kotarima), Mȁndić Sèlo (Vojnić, 134 stan.), Mandíćevac (Ðakovo, 348 stan.), usp. i Mandúševac (fontana na Jelačićevom trgu u Zagrebu)