mȃg
mȃg m 〈N mn mȃgi, G mágā〉
Definicija
| 1. | pov. član svećeničke kaste u starih naroda; astrolog, mudrac, svećenik, učenjak |
| 2. | onaj kome se pripisuju nadnaravna svojstva; čarobnjak, vrač |
| 3. | zast. prosvijetljen čovjek; mudrac |
| 4. | retor. vrlo utjecajna osoba, obdarena izuzetnim profesionalnim sposobnostima |
| 5. | bibl. u evanđeljima, svaki kralj, odnosno mudrac s Istoka koji se došao pokloniti novorođenom Isusu |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Màgušić (130, Valpovo, Slavonija uz Dravu)
Etimologija
✧ lat. magus ← grč. mágos ← perz. maguš; lat. magia: magija ← grč. mageía
