raspròstrijēti
raspròstrijēti (raspròstṟti) (što, se) svrš. 〈prez. rȁsprostrēm, pril. pr. -ēvši, imp. raspròstri, prid. trp. rȁsprostṟt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasprostrti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasprostarem / rasprostrem |
| 2. | rasprostareš / rasprostreš |
| 3. | rasprostare / rasprostre |
| množina | |
| 1. | rasprostaremo / rasprostremo |
| 2. | rasprostarete / rasprostrete |
| 3. | rasprostaru / rasprostru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasprostrt ću |
| 2. | rasprostrt ćeš |
| 3. | rasprostrt će |
| množina | |
| 1. | rasprostrt ćemo |
| 2. | rasprostrt ćete |
| 3. | rasprostrt će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasprostrh |
| 2. | rasprostr |
| 3. | rasprostr |
| množina | |
| 1. | rasprostrsmo |
| 2. | rasprostrste |
| 3. | rasprostrše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasprostro sam |
| 2. | rasprostro si |
| 3. | rasprostro je |
| množina | |
| 1. | rasprostrli smo |
| 2. | rasprostrli ste |
| 3. | rasprostrli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasprostro |
| 2. | bio si rasprostro |
| 3. | bio je rasprostro |
| množina | |
| 1. | bili smo rasprostrli |
| 2. | bili ste rasprostrli |
| 3. | bili su rasprostrli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasprostari / rasprostri |
| množina | |
| 1. | rasprostarimo |
| 2. | rasprostarite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasprostrvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasprostro, rasprostrla, rasprostrlo | |
| rasprostrli, rasprostrle, rasprostrla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasprostrt / rasprostrven, rasprostrta / rasprostrvena, rasprostrto / rasprostrveno | |
| rasprostrti / rasprostrveni, rasprostrte / rasprostrvene, rasprostrta / rasprostrvena | |
Definicija
| 1. | a. prostrijeti cijelom dužinom i širinom; razastrijeti, raširiti b. pružiti na velikom prostoru, šireći nešto zahvatiti ili nastavati veliki prostor |
| 2. | prostirući se, šireći se zahvatiti prostor; raširiti se, raznijeti se |
| 3. | razglasiti se, pročuti se |
Etimologija
✧ raz- + v. prostrijeti
