rasprostrániti se
rasprostrániti se svrš. 〈prez. raspròstrānīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. raspròstrānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasprostraniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasprostranim |
| 2. | rasprostraniš |
| 3. | rasprostrani |
| množina | |
| 1. | rasprostranimo |
| 2. | rasprostranite |
| 3. | rasprostrane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasprostranit ću |
| 2. | rasprostranit ćeš |
| 3. | rasprostranit će |
| množina | |
| 1. | rasprostranit ćemo |
| 2. | rasprostranit ćete |
| 3. | rasprostranit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasprostranih |
| 2. | rasprostrani |
| 3. | rasprostrani |
| množina | |
| 1. | rasprostranismo |
| 2. | rasprostraniste |
| 3. | rasprostraniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasprostranio sam |
| 2. | rasprostranio si |
| 3. | rasprostranio je |
| množina | |
| 1. | rasprostranili smo |
| 2. | rasprostranili ste |
| 3. | rasprostranili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasprostranio |
| 2. | bio si rasprostranio |
| 3. | bio je rasprostranio |
| množina | |
| 1. | bili smo rasprostranili |
| 2. | bili ste rasprostranili |
| 3. | bili su rasprostranili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasprostrani |
| množina | |
| 1. | rasprostranimo |
| 2. | rasprostranite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasprostranivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasprostranio, rasprostranila, rasprostranilo | |
| rasprostranili, rasprostranile, rasprostranila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasprostranjen, rasprostranjena, rasprostranjeno | |
| rasprostranjeni, rasprostranjene, rasprostranjena | |
Definicija
zauzeti veliki prostor, na mnogo strana, usp. rasprostrijeti (se), raširiti (se)
Etimologija
✧ raz- + v. prostran
