rasplínuti se
rasplínuti se svrš. 〈prez. ràsplīnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. trp. ràsplīnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasplinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasplinem |
| 2. | rasplineš |
| 3. | raspline |
| množina | |
| 1. | rasplinemo |
| 2. | rasplinete |
| 3. | rasplinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasplinut ću |
| 2. | rasplinut ćeš |
| 3. | rasplinut će |
| množina | |
| 1. | rasplinut ćemo |
| 2. | rasplinut ćete |
| 3. | rasplinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasplinuh |
| 2. | rasplinu |
| 3. | rasplinu |
| množina | |
| 1. | rasplinusmo |
| 2. | rasplinuste |
| 3. | rasplinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasplinuo sam |
| 2. | rasplinuo si |
| 3. | rasplinuo je |
| množina | |
| 1. | rasplinuli smo |
| 2. | rasplinuli ste |
| 3. | rasplinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasplinuo |
| 2. | bio si rasplinuo |
| 3. | bio je rasplinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo rasplinuli |
| 2. | bili ste rasplinuli |
| 3. | bili su rasplinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasplini |
| množina | |
| 1. | rasplinimo |
| 2. | rasplinite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasplinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasplinuo, rasplinula, rasplinulo | |
| rasplinuli, rasplinule, rasplinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasplinut, rasplinuta, rasplinuto | |
| rasplinuti, rasplinute, rasplinuta | |
Definicija
| 1. | raširiti se širom nekog prostora (o plinu) |
| 2. | pren. upustiti se u opširno kazivanje, izgubiti se u pojedinostima |
| 3. | nestati bez traga [rasplinuti se kao mjehurić od sapunice] |
Etimologija
✧ raz- + v. plin
