ráditi
ráditi nesvrš. 〈prez. rȃdīm, pril. sad. rádēći, prid. trp. rȃđen, gl. im. ráđēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | radim |
2. | radiš |
3. | radi |
množina | |
1. | radimo |
2. | radite |
3. | rade |
futur | |
jednina | |
1. | radit ću |
2. | radit ćeš |
3. | radit će |
množina | |
1. | radit ćemo |
2. | radit ćete |
3. | radit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rađah |
2. | rađaše |
3. | rađaše |
množina | |
1. | rađasmo |
2. | rađaste |
3. | rađahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | radio sam |
2. | radio si |
3. | radio je |
množina | |
1. | radili smo |
2. | radili ste |
3. | radili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam radio |
2. | bio si radio |
3. | bio je radio |
množina | |
1. | bili smo radili |
2. | bili ste radili |
3. | bili su radili |
imperativ | |
jednina | |
2. | radi |
množina | |
1. | radimo |
2. | radite |
glagolski prilog sadašnji | |
radeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
radio, radila, radilo | |
radili, radile, radila | |
glagolski pridjev pasivni | |
rađen, rađena, rađeno | |
rađeni, rađene, rađena |
1. | (što) a. obavljati posao, sustavno ulagati napore da se postigne neki rezultat b. biti zauzet poslom, biti angažiran na poslu [raditi kao konj (mazga), žarg. teško, mnogo raditi] c. baviti se nekom djelatnošću kao zanimanjem, obavljati neku djelatnost uz naknadu [raditi u školi, tvornici] |
2. | (oko čega, na čemu) truditi se oko čega, nastojati da što uspije [on radi na našoj stvari]; djelovati, činiti, postupati |
3. | () a. biti u stanju aktivnog djelovanja; funkcionirati, obavljati poslovnu aktivnost; poslovati b. lov. tražiti i podizati divljač (o psu) |
4. | (3. l. jd) (u raznim vezama riječi) u zn. da djeluje riječ uz koji gl. raditi stoji, da se pojavljuju posljedice, da se osjeća prisutnost čega [strah radi zavladao je strah; vrijeme radi dolaze promjene s protjecanjem vremena]; činiti svoje |