raslòjiti
raslòjiti (što, se) svrš. 〈prez. ràslojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràslojen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raslojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raslojim |
| 2. | raslojiš |
| 3. | rasloji |
| množina | |
| 1. | raslojimo |
| 2. | raslojite |
| 3. | rasloje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raslojit ću |
| 2. | raslojit ćeš |
| 3. | raslojit će |
| množina | |
| 1. | raslojit ćemo |
| 2. | raslojit ćete |
| 3. | raslojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raslojih |
| 2. | rasloji |
| 3. | rasloji |
| množina | |
| 1. | raslojismo |
| 2. | raslojiste |
| 3. | raslojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raslojio sam |
| 2. | raslojio si |
| 3. | raslojio je |
| množina | |
| 1. | raslojili smo |
| 2. | raslojili ste |
| 3. | raslojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raslojio |
| 2. | bio si raslojio |
| 3. | bio je raslojio |
| množina | |
| 1. | bili smo raslojili |
| 2. | bili ste raslojili |
| 3. | bili su raslojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasloji |
| množina | |
| 1. | raslojimo |
| 2. | raslojite |
| glagolski prilog prošli | |
| raslojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raslojio, raslojila, raslojilo | |
| raslojili, raslojile, raslojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raslojen, raslojena, raslojeno | |
| raslojeni, raslojene, raslojena | |
| 1. | podijeliti na slojeve (o kakvoj cjelini slojevite građe) |
| 2. | podijeliti (se) na imovne, statusne itd. slojeve (o ljudskom društvu) |