raspàčati
raspàčati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. rȁspačān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raspačati | |
prezent | |
jednina | |
1. | raspačam |
2. | raspačaš |
3. | raspača |
množina | |
1. | raspačamo |
2. | raspačate |
3. | raspačaju |
futur | |
jednina | |
1. | raspačat ću |
2. | raspačat ćeš |
3. | raspačat će |
množina | |
1. | raspačat ćemo |
2. | raspačat ćete |
3. | raspačat će |
aorist | |
jednina | |
1. | raspačah |
2. | raspačaše |
3. | raspačaše |
množina | |
1. | raspačasmo |
2. | raspačaste |
3. | raspačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | raspačao sam |
2. | raspačao si |
3. | raspačao je |
množina | |
1. | raspačali smo |
2. | raspačali ste |
3. | raspačali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam raspačao |
2. | bio si raspačao |
3. | bio je raspačao |
množina | |
1. | bili smo raspačali |
2. | bili ste raspačali |
3. | bili su raspačali |
imperativ | |
jednina | |
2. | raspačaj |
množina | |
1. | raspačajmo |
2. | raspačajte |
glagolski prilog prošli | |
raspačajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
raspačao, raspačala, raspačalo | |
raspačali, raspačale, raspačala | |
glagolski pridjev pasivni | |
raspačan, raspačana, raspačano | |
raspačani, raspačane, raspačana |
1. | raznijeti, podijeliti, razdati kupcima, čitateljima itd.; razdijeliti (novine, propagandni materijal i sl.) |
2. | baviti se prodajom zabranjene ili krijumčarene robe [raspačati drogu; raspačati krijumčarene cigarete] |