raspáliti
raspáliti svrš. 〈prez. ràspālīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràspāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspalim |
| 2. | raspališ |
| 3. | raspali |
| množina | |
| 1. | raspalimo |
| 2. | raspalite |
| 3. | raspale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspalit ću |
| 2. | raspalit ćeš |
| 3. | raspalit će |
| množina | |
| 1. | raspalit ćemo |
| 2. | raspalit ćete |
| 3. | raspalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspalih |
| 2. | raspali |
| 3. | raspali |
| množina | |
| 1. | raspalismo |
| 2. | raspaliste |
| 3. | raspališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspalio sam |
| 2. | raspalio si |
| 3. | raspalio je |
| množina | |
| 1. | raspalili smo |
| 2. | raspalili ste |
| 3. | raspalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspalio |
| 2. | bio si raspalio |
| 3. | bio je raspalio |
| množina | |
| 1. | bili smo raspalili |
| 2. | bili ste raspalili |
| 3. | bili su raspalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspali |
| množina | |
| 1. | raspalimo |
| 2. | raspalite |
| glagolski prilog prošli | |
| raspalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspalio, raspalila, raspalilo | |
| raspalili, raspalile, raspalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspaljen, raspaljena, raspaljeno | |
| raspaljeni, raspaljene, raspaljena | |
Definicija
| 1. | (se) jako potaknuti, razgorjeti, rasplamsati, razbuktati (o vatri, ognju, plamenu) |
| 2. | (se) pren. a. naljutiti, pasti u vatru, razdražiti b. jako zagrijati, raspoložiti |
| 3. | (koga) snažno udariti, lupiti svom snagom |
| 4. | (po čemu) a. (+ potenc.) žarg. početi brzo pucati, gađati iz vatrenog oružja b. brzo voziti [raspaliti 120 km/h] c. pohlepno jesti, piti; početi brzo, živo raditi, govoriti, pjevati i sl. |
Etimologija
✧ raz- + v. paliti
