razùmjeti
razùmjeti dv. 〈prez. razùmijēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. razùmio〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razumjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razumijem |
| 2. | razumiješ |
| 3. | razumije |
| množina | |
| 1. | razumijemo |
| 2. | razumijete |
| 3. | razumiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razumjet ću |
| 2. | razumjet ćeš |
| 3. | razumjet će |
| množina | |
| 1. | razumjet ćemo |
| 2. | razumjet ćete |
| 3. | razumjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razumjeh |
| 2. | razumje |
| 3. | razumje |
| množina | |
| 1. | razumjesmo |
| 2. | razumjeste |
| 3. | razumješe |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razumjeh |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razumio sam |
| 2. | razumio si |
| 3. | razumio je |
| množina | |
| 1. | razumjeli smo |
| 2. | razumjeli ste |
| 3. | razumjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razumio |
| 2. | bio si razumio |
| 3. | bio je razumio |
| množina | |
| 1. | bili smo razumjeli |
| 2. | bili ste razumjeli |
| 3. | bili su razumjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razumij |
| množina | |
| 1. | razumijmo |
| 2. | razumijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razumjevši | |
| glagolski prilog prošli | |
| razumjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razumio, razumjela, razumjelo | |
| razumjeli, razumjele, razumjela | |
| 1. | (koga, što) a. shvatiti, shvaćati smisao, značenje, sadržaj, bit čega; pojmiti, poimati, proniknuti, pronicati u smisao [razumjeti govornika; razumjeti izlaganje; razumjeti film] b. moći pratiti s razumijevanjem, poimati čiji jezik, govor [razumjeti njemački] |
| 2. | shvatiti/shvaćati čije pobude, biti svjestan njihove opravdanosti |
| 3. | (se u što) poznavati što, vladati nekim znanjem, biti vješt u čemu |
| 4. | (se) a. shvaćati jedno drugo, uskladiti ili imati usklađene odnose s kim b. dobro se slagati u nazorima i sl. |