razumijévati
razumijévati (koga, što, se; se u što) nesvrš. 〈prez. razùmijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razumijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razumijevam |
| 2. | razumijevaš |
| 3. | razumijeva |
| množina | |
| 1. | razumijevamo |
| 2. | razumijevate |
| 3. | razumijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razumijevat ću |
| 2. | razumijevat ćeš |
| 3. | razumijevat će |
| množina | |
| 1. | razumijevat ćemo |
| 2. | razumijevat ćete |
| 3. | razumijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razumijevah |
| 2. | razumijevaše |
| 3. | razumijevaše |
| množina | |
| 1. | razumijevasmo |
| 2. | razumijevaste |
| 3. | razumijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razumijevao sam |
| 2. | razumijevao si |
| 3. | razumijevao je |
| množina | |
| 1. | razumijevali smo |
| 2. | razumijevali ste |
| 3. | razumijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razumijevao |
| 2. | bio si razumijevao |
| 3. | bio je razumijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo razumijevali |
| 2. | bili ste razumijevali |
| 3. | bili su razumijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razumijevaj |
| množina | |
| 1. | razumijevajmo |
| 2. | razumijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razumijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razumijevao, razumijevala, razumijevalo | |
| razumijevali, razumijevale, razumijevala | |
Etimologija
✧ vidi rȁzūm
