ràstaviti
ràstaviti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràstavljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rastaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rastavim |
| 2. | rastaviš |
| 3. | rastavi |
| množina | |
| 1. | rastavimo |
| 2. | rastavite |
| 3. | rastave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rastavit ću |
| 2. | rastavit ćeš |
| 3. | rastavit će |
| množina | |
| 1. | rastavit ćemo |
| 2. | rastavit ćete |
| 3. | rastavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rastavih |
| 2. | rastavi |
| 3. | rastavi |
| množina | |
| 1. | rastavismo |
| 2. | rastaviste |
| 3. | rastaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rastavio sam |
| 2. | rastavio si |
| 3. | rastavio je |
| množina | |
| 1. | rastavili smo |
| 2. | rastavili ste |
| 3. | rastavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rastavio |
| 2. | bio si rastavio |
| 3. | bio je rastavio |
| množina | |
| 1. | bili smo rastavili |
| 2. | bili ste rastavili |
| 3. | bili su rastavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rastavi |
| množina | |
| 1. | rastavimo |
| 2. | rastavite |
| glagolski prilog prošli | |
| rastavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rastavio, rastavila, rastavilo | |
| rastavili, rastavile, rastavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rastavljen, rastavljena, rastavljeno | |
| rastavljeni, rastavljene, rastavljena | |
Definicija
| 1. | (koga) učiniti da se združeni raziđu, udalje jedno od drugoga; razdvojiti |
| 2. | (što) a. demontirati (motor, stroj) b. razložiti na sastavne elemente, raščlaniti na sastavne dijelove, razgraničiti dijelove cjeline; razlučiti (krutu tvar od tekućine), odijeliti (riječ na slogove) |
| 3. | (se) razvesti se (o supružnicima), zakonski raskinuti bračnu vezu |
Etimologija
✧ vidi ràstati se
