razgíbati
razgíbati (što, se) svrš. 〈prez. ràzgībām/ràzgībljēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ràzgībān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgibati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgibljem |
| 2. | razgiblješ |
| 3. | razgiblje |
| množina | |
| 1. | razgibljemo |
| 2. | razgibljete |
| 3. | razgiblju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgibat ću |
| 2. | razgibat ćeš |
| 3. | razgibat će |
| množina | |
| 1. | razgibat ćemo |
| 2. | razgibat ćete |
| 3. | razgibat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razgibah |
| 2. | razgiba |
| 3. | razgiba |
| množina | |
| 1. | razgibasmo |
| 2. | razgibaste |
| 3. | razgibaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgibao sam |
| 2. | razgibao si |
| 3. | razgibao je |
| množina | |
| 1. | razgibali smo |
| 2. | razgibali ste |
| 3. | razgibali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgibao |
| 2. | bio si razgibao |
| 3. | bio je razgibao |
| množina | |
| 1. | bili smo razgibali |
| 2. | bili ste razgibali |
| 3. | bili su razgibali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgiblji |
| množina | |
| 1. | razgibljimo |
| 2. | razgibljite |
| glagolski prilog prošli | |
| razgibavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgibao, razgibala, razgibalo | |
| razgibali, razgibale, razgibala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgiban, razgibana, razgibano | |
| razgibani, razgibane, razgibana | |
Definicija
| 1. | učiniti pokretljivijim dio tijela [razgibati prst; razgibati ruku] |
| 2. | (se) cijelo tijelo učiniti gibljivijim, elastičnijim |
