ràzgrtati
ràzgrtati (što) nesvrš. 〈prez. ràzgrćēm, pril. sad. ràzgrćūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgrtati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgrćem |
| 2. | razgrćeš |
| 3. | razgrće |
| množina | |
| 1. | razgrćemo |
| 2. | razgrćete |
| 3. | razgrću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgrtat ću |
| 2. | razgrtat ćeš |
| 3. | razgrtat će |
| množina | |
| 1. | razgrtat ćemo |
| 2. | razgrtat ćete |
| 3. | razgrtat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgrtah |
| 2. | razgrtaše |
| 3. | razgrtaše |
| množina | |
| 1. | razgrtasmo |
| 2. | razgrtaste |
| 3. | razgrtahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgrtao sam |
| 2. | razgrtao si |
| 3. | razgrtao je |
| množina | |
| 1. | razgrtali smo |
| 2. | razgrtali ste |
| 3. | razgrtali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgrtao |
| 2. | bio si razgrtao |
| 3. | bio je razgrtao |
| množina | |
| 1. | bili smo razgrtali |
| 2. | bili ste razgrtali |
| 3. | bili su razgrtali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgrći |
| množina | |
| 1. | razgrćimo |
| 2. | razgrćite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razgrćući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgrtao, razgrtala, razgrtalo | |
| razgrtali, razgrtale, razgrtala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgrtan, razgrtana, razgrtano | |
| razgrtani, razgrtane, razgrtana | |
Etimologija
✧ vidi razgŕnuti
