razmijéniti
razmijéniti (koga, što) svrš. 〈prez. ràzmijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzmijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razmijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razmijenim |
| 2. | razmijeniš |
| 3. | razmijeni |
| množina | |
| 1. | razmijenimo |
| 2. | razmijenite |
| 3. | razmijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razmijenit ću |
| 2. | razmijenit ćeš |
| 3. | razmijenit će |
| množina | |
| 1. | razmijenit ćemo |
| 2. | razmijenit ćete |
| 3. | razmijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razmijenih |
| 2. | razmijeni |
| 3. | razmijeni |
| množina | |
| 1. | razmijenismo |
| 2. | razmijeniste |
| 3. | razmijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razmijenio sam |
| 2. | razmijenio si |
| 3. | razmijenio je |
| množina | |
| 1. | razmijenili smo |
| 2. | razmijenili ste |
| 3. | razmijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razmijenio |
| 2. | bio si razmijenio |
| 3. | bio je razmijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo razmijenili |
| 2. | bili ste razmijenili |
| 3. | bili su razmijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razmijeni |
| množina | |
| 1. | razmijenimo |
| 2. | razmijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| razmijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razmijenio, razmijenila, razmijenilo | |
| razmijenili, razmijenile, razmijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razmijenjen, razmijenjena, razmijenjeno | |
| razmijenjeni, razmijenjene, razmijenjena | |
Definicija
zamijeniti jedno za drugo [razmijeniti novac; razmijeniti akreditive; razmijeniti vjerodajnice; razmijeniti mišljenja]; izmijeniti
Etimologija
✧ raz- + v. mijena
