bijȇs
bijȇs m 〈N mn bjȅsovi/-i ekspr.〉
jednina | |
---|---|
N | bijes |
G | bijesa |
D | bijesu |
A | bijes |
V | bijese |
L | bijesu |
I | bijesom |
množina | |
N | bjesovi |
G | bjesova |
D | bjesovima |
A | bjesove |
V | bjesovi |
L | bjesovima |
I | bjesovima |
1. | gnjev, jarost, srdžba [provala/nastup bijesa; do bijesa!, ekspr. do vraga!; iskaliti bijes (na kome) na kome (ob. nedužnom) istresti sve što koga muči] |
2. | pretjerano izražavanje prohtjeva (npr. za raskoš i sl.); obijest |
3. | pat. zast. jedan oblik naglog duševnog oboljenja |
4. | mit. u slavenskoj mitologiji zao duh |