bijȇs
bijȇs m 〈N mn bjȅsovi/-i ekspr.〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bijes |
| G | bijesa |
| D | bijesu |
| A | bijes |
| V | bijese |
| L | bijesu |
| I | bijesom |
| množina | |
| N | bjesovi |
| G | bjesova |
| D | bjesovima |
| A | bjesove |
| V | bjesovi |
| L | bjesovima |
| I | bjesovima |
Definicija
| 1. | gnjev, jarost, srdžba [provala/nastup bijesa; do bijesa!, ekspr. do vraga!; iskaliti bijes (na kome) na kome (ob. nedužnom) istresti sve što koga muči] |
| 2. | pretjerano izražavanje prohtjeva (npr. za raskoš i sl.); obijest |
| 3. | pat. zast. jedan oblik naglog duševnog oboljenja |
| 4. | mit. u slavenskoj mitologiji zao duh |
Frazeologija
⃟ puca od bijesa 1. gnjevan je (obično od zavisti) 2. razmeće se, bahat je, neumjeren
Onomastika
♦ pr.: Bjèsnović (Osijek, Slatina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. běsъ (rus. bes: zao duh, polj. bies) ≃ lit. baisus: strašan lat. foedus: ružan
