rèmetiti
rèmetiti (što, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. rèmetēći, gl. im. rèmećēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| remetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | remetim |
| 2. | remetiš |
| 3. | remeti |
| množina | |
| 1. | remetimo |
| 2. | remetite |
| 3. | remete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | remetit ću |
| 2. | remetit ćeš |
| 3. | remetit će |
| množina | |
| 1. | remetit ćemo |
| 2. | remetit ćete |
| 3. | remetit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | remećah |
| 2. | remećaše |
| 3. | remećaše |
| množina | |
| 1. | remećasmo |
| 2. | remećaste |
| 3. | remećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | remetio sam |
| 2. | remetio si |
| 3. | remetio je |
| množina | |
| 1. | remetili smo |
| 2. | remetili ste |
| 3. | remetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam remetio |
| 2. | bio si remetio |
| 3. | bio je remetio |
| množina | |
| 1. | bili smo remetili |
| 2. | bili ste remetili |
| 3. | bili su remetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | remeti |
| množina | |
| 1. | remetimo |
| 2. | remetite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| remeteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| remetio, remetila, remetilo | |
| remetili, remetile, remetila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| remećen, remećena, remećeno | |
| remećeni, remećene, remećena | |
Definicija
unositi nesklad u što; ometati, narušavati, kvariti
Etimologija
✧ tur. meremet: ispravljanje ← arap.
