rektificírati
rektificírati dv. 〈prez. rektifìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
rektificirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rektificiram |
2. | rektificiraš |
3. | rektificira |
množina | |
1. | rektificiramo |
2. | rektificirate |
3. | rektificiraju |
futur | |
jednina | |
1. | rektificirat ću |
2. | rektificirat ćeš |
3. | rektificirat će |
množina | |
1. | rektificirat ćemo |
2. | rektificirat ćete |
3. | rektificirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rektificirah |
2. | rektificiraše |
3. | rektificiraše |
množina | |
1. | rektificirasmo |
2. | rektificiraste |
3. | rektificirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | rektificirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | rektificirao sam |
2. | rektificirao si |
3. | rektificirao je |
množina | |
1. | rektificirali smo |
2. | rektificirali ste |
3. | rektificirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rektificirao |
2. | bio si rektificirao |
3. | bio je rektificirao |
množina | |
1. | bili smo rektificirali |
2. | bili ste rektificirali |
3. | bili su rektificirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rektificiraj |
množina | |
1. | rektificirajmo |
2. | rektificirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rektificirajući | |
glagolski prilog prošli | |
rektificiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rektificirao, rektificirala, rektificiralo | |
rektificirali, rektificirale, rektificirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rektificiran, rektificirana, rektificirano | |
rektificirani, rektificirane, rektificirana |
1. | a. tehn. osloboditi/oslobađati tekućine ili pare od hlapljivih sastojaka ponovljenom destilacijom ili kondenzacijom b. ukloniti neispravnost ili nepotpunost, učiniti što boljim ili potpunijim; poboljšati, popraviti, ispraviti |
2. | mat. izračunavati duljinu luka krivulje |