aberácija
aberácija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | aberacija |
| G | aberacije |
| D | aberaciji |
| A | aberaciju |
| V | aberacijo |
| L | aberaciji |
| I | aberacijom |
| množina | |
| N | aberacije |
| G | aberacija |
| D | aberacijama |
| A | aberacije |
| V | aberacije |
| L | aberacijama |
| I | aberacijama |
Definicija
| 1. | zastranjivanje, skretanje s pravca, odstupanje od uobičajenog, predviđenog ili sistemskog [kromosomska aberacija]; abnormalnost, nepravilnost |
| 2. | biol. odstupanje/skretanje od oznaka (građa, boja, veličina) tipičnih za neku vrstu |
| 3. | astron. prividna promjena položaja zvijezda uslijed godišnjeg gibanja Zemlje oko Sunca |
| 4. | pravn. skretanje od istine kako bi se koga dovelo u zabludu |
| 5. | psih. a. odstupanje od očekivanog načina mišljenja i rasuđivanja [mentalna aberacija] b. odstupanje od uobičajenog u spolnom ponašanju [spolna aberacija] |
| 6. | fiz. u optici skup pogrešaka u slici zbog nesavršenosti optičkih sustava [kromatska aberacija; sferna aberacija] |
Sintagma
∆ aberratio criminis (izg. aberácio krȋminis) zločin koji stjecajem okolnosti mijenja prvotnu namjeru;
kromatska aberacija fiz. nedovoljna oštrina slike kao posljedica nejednake snage prelamanja leća za zrake različitih boja;
sferna aberacija svjetlosti fiz. pojava u kojoj se svjetlosne zrake koje izlaze iz jedne točke, nakon odbijanja od udubljenog ogledala ili nakon prolaska kroz leću, ne sastaju u jednoj točki, nego daju rasplinutu sliku u obliku mrlje
kromatska aberacija fiz. nedovoljna oštrina slike kao posljedica nejednake snage prelamanja leća za zrake različitih boja;
sferna aberacija svjetlosti fiz. pojava u kojoj se svjetlosne zrake koje izlaze iz jedne točke, nakon odbijanja od udubljenog ogledala ili nakon prolaska kroz leću, ne sastaju u jednoj točki, nego daju rasplinutu sliku u obliku mrlje
Etimologija
✧ lat. aberratio ≃ aberrare: skretati
