rȍb
rȍb m 〈N mn ròbovi, zb. rȏblje〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | rob |
| G | roba |
| D | robu |
| A | roba |
| V | robe |
| L | robu |
| I | robom |
| množina | |
| N | robovi |
| G | robova |
| D | robovima |
| A | robove |
| V | robovi |
| L | robovima |
| I | robovima |
Definicija
| 1. | pov. ljudsko biće koje u potpunosti ovisi o gospodaru, robovlasniku, koji može njime raspolagati kao sa svakom stvari |
| 2. | pren. a. onaj koji je pokoran, onaj koji radi šutke, podnoseći obespravljenost i nepravde b. onaj koji nema mogućnosti uživati građanska prava |
| 3. | pren. onaj koji bez otpora podnosi čiju vlast |
Onomastika
♦ Rȍb m. os. ime (narodno, profilaktičko) zast.
◊ pr. (prema statusu i nadimačka): Rȍb (210, Međimurje, Baranja), Ròbek (Zagreb, Sisak, Prigorje), Ròbina (Zlatar Bistrica, Nova Gradiška, Vrbovec), Ròbinić (Banovina), Róbić (300, Turopolje, Z Slavonija, Prigorje)
◊ pr. (prema statusu i nadimačka): Rȍb (210, Međimurje, Baranja), Ròbek (Zagreb, Sisak, Prigorje), Ròbina (Zlatar Bistrica, Nova Gradiška, Vrbovec), Ròbinić (Banovina), Róbić (300, Turopolje, Z Slavonija, Prigorje)
Etimologija
✧ stsl. robъ (riječ posuđena iz zapadnoslavenskog područja, vjerojatno zato jer su se odatle u ranom srednjem vijeku uvozili robovi), v. rabota
