rȉti
rȉti (, što) nesvrš. 〈prez. rȉjēm, imp. rȋj, pril. sad. rȉjūći, prid. trp. rìven〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| riti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rijem |
| 2. | riješ |
| 3. | rije |
| množina | |
| 1. | rijemo |
| 2. | rijete |
| 3. | riju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rit ću |
| 2. | rit ćeš |
| 3. | rit će |
| množina | |
| 1. | rit ćemo |
| 2. | rit ćete |
| 3. | rit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rijah |
| 2. | rijaše |
| 3. | rijaše |
| množina | |
| 1. | rijasmo |
| 2. | rijaste |
| 3. | rijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rio sam |
| 2. | rio si |
| 3. | rio je |
| množina | |
| 1. | rili smo |
| 2. | rili ste |
| 3. | rili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rio |
| 2. | bio si rio |
| 3. | bio je rio |
| množina | |
| 1. | bili smo rili |
| 2. | bili ste rili |
| 3. | bili su rili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rij |
| množina | |
| 1. | rijmo |
| 2. | rijte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rijući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rio, rila, rilo | |
| rili, rile, rila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| riven, rivena, riveno | |
| riveni, rivene, rivena | |
Definicija
| 1. | zadirući rilom razgrtati zemlju (o krtici, svinji i dr.); izrivati, kopati |
| 2. | pren. tajno raditi protiv koga; rovariti |
Onomastika
♦ top. (uglavnom hidronimi): Ervènīk (Dalmacija), Revènica (pritok Pakre), Rívec (potok, Požega), Rìvina (vrelo, Šibenik; oranice, Gospić), Rìvotine (potok, Poljica), Rvènica (Pakrac)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. ryti (rus. ryt', polj. ryć), lit. rauti: dupsti
