rijéšiti
rijéšiti svrš. 〈prez. rijȇšīm, pril. pr. -īvši, gl. im. rješénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| riješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | riješim |
| 2. | riješiš |
| 3. | riješi |
| množina | |
| 1. | riješimo |
| 2. | riješite |
| 3. | riješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | riješit ću |
| 2. | riješit ćeš |
| 3. | riješit će |
| množina | |
| 1. | riješit ćemo |
| 2. | riješit ćete |
| 3. | riješit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | riješih |
| 2. | riješi |
| 3. | riješi |
| množina | |
| 1. | riješismo |
| 2. | riješiste |
| 3. | riješiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | riješio sam |
| 2. | riješio si |
| 3. | riješio je |
| množina | |
| 1. | riješili smo |
| 2. | riješili ste |
| 3. | riješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam riješio |
| 2. | bio si riješio |
| 3. | bio je riješio |
| množina | |
| 1. | bili smo riješili |
| 2. | bili ste riješili |
| 3. | bili su riješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | riješi |
| množina | |
| 1. | riješimo |
| 2. | riješite |
| glagolski prilog prošli | |
| riješivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| riješio, riješila, riješilo | |
| riješili, riješile, riješila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| riješen, riješena, riješeno | |
| riješeni, riješene, riješena | |
Definicija
| 1. | (što) donijeti odluku o nekom sudskom ili administrativnom predmetu, odlučiti (o sporu, molbi) |
| 2. | odrediti ishod čega, presuditi, odlučiti između više mogućnosti |
| 3. | a. mat. doći do rješenja matematičkog zadatka, npr. jednadžbe b. dati pravilan odgovor; odgonetnuti (zagonetku, problem i sl.) |
| 4. | (se, koga, čega) osloboditi se (napasnika, muka, dužnosti) |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. rěšiti (rus. rešít', polj. dijal. rzeszyć), lit. raišyti ≃ stengl. wrion: pokriti
