rijȇč
rijȇč ž 〈I -ju/-i, G mn rijéčī, D L I rijéčima〉
jednina | |
---|---|
N | riječ |
G | riječi |
D | riječi |
A | riječ |
V | riječi |
L | riječi |
I | riječju / riječi |
množina | |
N | riječi |
G | riječi |
D | riječima |
A | riječi |
V | riječi |
L | riječima |
I | riječima |
1. | glas ili skup glasova jednog jezika kojemu je pridruženo neko značenje i za koji govornici dotičnog jezika smatraju da predstavlja autonomnu jedinicu; najmanja cjelovita grafička i jezična jedinica koja odgovara predodžbi najosnovnije jedinice jezika, a djelomično i znaka za određeni pojam |
2. | a. govor, besjeda [uvodna riječ; pozdravna riječ] b. izlaganje mišljenja, sudjelovanje u debati, u diskusiji [nije mogao dobiti riječ] c. izjava, iskaz [njegova riječ protiv moje] d. čvrsto obećanje [dati riječ; pogaziti riječ; biti od riječi] |