ròniti
ròniti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. rònēći, gl. im. rònjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| roniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ronim |
| 2. | roniš |
| 3. | roni |
| množina | |
| 1. | ronimo |
| 2. | ronite |
| 3. | rone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ronit ću |
| 2. | ronit ćeš |
| 3. | ronit će |
| množina | |
| 1. | ronit ćemo |
| 2. | ronit ćete |
| 3. | ronit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ronjah |
| 2. | ronjaše |
| 3. | ronjaše |
| množina | |
| 1. | ronjasmo |
| 2. | ronjaste |
| 3. | ronjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ronio sam |
| 2. | ronio si |
| 3. | ronio je |
| množina | |
| 1. | ronili smo |
| 2. | ronili ste |
| 3. | ronili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ronio |
| 2. | bio si ronio |
| 3. | bio je ronio |
| množina | |
| 1. | bili smo ronili |
| 2. | bili ste ronili |
| 3. | bili su ronili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | roni |
| množina | |
| 1. | ronimo |
| 2. | ronite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| roneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ronio, ronila, ronilo | |
| ronili, ronile, ronila | |
Definicija
| 1. | a. plivati ispod površine vode, gnjuriti u vodi [roniti na dah] b. zadržati se pod vodom uz pomoć opreme koja omogućuje disanje |
| 2. | (što) razarati djelovanjem vode; podlokavati, odronjavati |
Frazeologija
⃟ roniti (gorke) suze jako plakati, gorko plakati;
tiha voda brijeg roni mirna i staložena osoba učini više od one koja mnogo priča ili galami
tiha voda brijeg roni mirna i staložena osoba učini više od one koja mnogo priča ili galami
Etimologija
✧ prasl. *roniti (rus. roníć: ispustiti, polj. ronić) ≃ stvnjem. rinnan: teći, trčati
