rúčati
rúčati (, što) dv. 〈prez. rẉčām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ručati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ručam |
| 2. | ručaš |
| 3. | ruča |
| množina | |
| 1. | ručamo |
| 2. | ručate |
| 3. | ručaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ručat ću |
| 2. | ručat ćeš |
| 3. | ručat će |
| množina | |
| 1. | ručat ćemo |
| 2. | ručat ćete |
| 3. | ručat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ručah |
| 2. | ručaše |
| 3. | ručaše |
| množina | |
| 1. | ručasmo |
| 2. | ručaste |
| 3. | ručahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ručah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ručao sam |
| 2. | ručao si |
| 3. | ručao je |
| množina | |
| 1. | ručali smo |
| 2. | ručali ste |
| 3. | ručali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ručao |
| 2. | bio si ručao |
| 3. | bio je ručao |
| množina | |
| 1. | bili smo ručali |
| 2. | bili ste ručali |
| 3. | bili su ručali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ručaj |
| množina | |
| 1. | ručajmo |
| 2. | ručajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ručajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ručavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ručao, ručala, ručalo | |
| ručali, ručale, ručala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ručan, ručana, ručano | |
| ručani, ručane, ručana | |
Definicija
uzeti, uzimati, jesti, pojesti ručak; objedovati
Etimologija
✧ vidi rúčak
