Hrvatski jezični portal

rúda1

rúda1 ž

Izvedeni oblici
jednina
N ruda
G rude
D rudi
A rudu
V rudo
L rudi
I rudom
množina
N rude
G ruda
D rudama
A rude
V rude
L rudama
I rudama
Definicija
min. rudna masa na nekom terenu, u unutrašnjosti Zemlje, koja sadrži neki metal (ili koji drugi korisni sastojak) rudača [željezna ruda]; mineral
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Rùdār (170, Samobor, Jastrebarsko, Karlovac)
Etimologija
prasl. i stsl. ruda (rus. rudá, polj. ruda), lit. raudas: crvenkast ← ie. *h1rewdh-: crven (lat. ruber, grč. erythrós)