rȕšiti
rȕšiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. rȕšēći, gl. im. rȕšēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rušim |
| 2. | rušiš |
| 3. | ruši |
| množina | |
| 1. | rušimo |
| 2. | rušite |
| 3. | ruše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rušit ću |
| 2. | rušit ćeš |
| 3. | rušit će |
| množina | |
| 1. | rušit ćemo |
| 2. | rušit ćete |
| 3. | rušit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rušah |
| 2. | rušaše |
| 3. | rušaše |
| množina | |
| 1. | rušasmo |
| 2. | rušaste |
| 3. | rušahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rušio sam |
| 2. | rušio si |
| 3. | rušio je |
| množina | |
| 1. | rušili smo |
| 2. | rušili ste |
| 3. | rušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rušio |
| 2. | bio si rušio |
| 3. | bio je rušio |
| množina | |
| 1. | bili smo rušili |
| 2. | bili ste rušili |
| 3. | bili su rušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ruši |
| množina | |
| 1. | rušimo |
| 2. | rušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rušeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rušio, rušila, rušilo | |
| rušili, rušile, rušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rušen, rušena, rušeno | |
| rušeni, rušene, rušena | |
Definicija
[rušim se od slabosti]
| 1. | () činiti da nešto sagrađeno padne ili da se raspe; razarati (zid, kuću) |
| 2. | (koga, što) činiti da tko ili što padne, da se prevrne; obarati (igrača, šahovske figure) |
| 3. | (koga, što) pren. činiti da što propadne; razarati, uništavati, podrivati, upropaštavati, narušavati, remetiti, kvariti |
| 4. | (što) pobijati, obesnaživati (čije tvrdnje) |
| 5. | (se) a. raspadati se (od dotrajalosti), osipati se b. gubiti fizičku i duhovnu snagu; slabiti, propadati |
Frazeologija
⃟ rušiti mostove za sobom onemogućivati sebi povratak, buduću suradnju
Etimologija
✧ prasl. i stsl. rušiti (rus. rúšit', polj. ruszyć), lit. rausti: grepsti
