sȁtnīk
sȁtnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | satnik |
| G | satnika |
| D | satniku |
| A | satnika |
| V | satniče |
| L | satniku |
| I | satnikom |
| množina | |
| N | satnici |
| G | satnika |
| D | satnicima |
| A | satnike |
| V | satnici |
| L | satnicima |
| I | satnicima |
Definicija
| 1. | pov. a. zapovjednik satnije b. od 11. st. općinski činovnik, vjerojatno zadužen za održavanje reda i mira na manjim prostorima i nad manjim brojem ljudi (otprilike stotinu) |
| 2. | vojn. najviši od nižih časničkih činova u vojsci Republike Hrvatske; iznad natporučnika, a ispod bojnika (odgovara činu kapetana u drugim vojskama) |
Etimologija
✧ vidi sàtnija
